Dec 23, 2014

Daleko je proleće...

Decembar, januar, februar........... aaaaaaaaaaaaa, ko će dočekati lepo vreme i novi odlazak u bašte?!?!?!? Upravo nas decembar časti predivnim danima sa 13, 14, 15C, ali neće ni ovo trajati dugo, a i kad doju ružni dani, ko zna koliko će ostati? Sećam se godina gde je decembar bio ovakav a onda sam u aprilu skidao sneg sa plastenika.

I pre ili kasnije, zasvrbe saksije, semenke, pelceri, supstrati,... kao i sve druge neizlečivo inficirane baštovanstvom, i mene povremeno uhvate besne gliste da nešto sadim, sejem, seckam, presadjujem, premeštam. Samo da mi zamiriše zemlja na rukama, da se nahvata ono ponosno crno pod noktima zbog kojeg mi je korak od plastenika ka kući duži i hodam uspravnije.

Ali mu vreme nije :(


Nemam sredjeno grejanje u plasteniku i osim salate i luka (koji lepo napreduju, pu, pu, pu) praktično ništa više nemogu da uradim. Po bašti - još manje. A prčkanje po kompu i prelistavanje on line kataloga sa semenkama, nekad, jednostavno nije dovoljno.

Srećom, srećom, srećom (po moje mentalno zdravlje, razne kućne i dvorišne predmete i par sitnih životinja koje mi dodju pod ruku), ima šta da se radi! U svako doba godine!

Ideja nije originalna i već par godina se vrti po internetu. Nije potrebno nikakvo specijalno znanje ni veština i može se raditi sa bilo kojojm vrstom luka, crni, beli, praziluk...

Potrebna Vam je plastična boca od 5l (mada, može bilo kakva), skalpel, dva komadića žice od po 15-20cm, supstrat (zemlja) i lukovice koje ćete saditi.
Bio sam na bljuvaku i tamo naleteo na ovaj kineski praziluk. Kupio dve vezice. On nikad ne naraste veliki kao neki drugi medjutim, za mene, ima jednu fantastićnu osobinu - vrlo je sladak. E sad, kažu da o ukusima ne vredi raspravljati, ali kad je slatko u pitanju, pitajte bilo kog dijabetičara šta misli o tom ukusu. Uvek nedostižan i uvek Vam nedostaje. E ovaj prazilukac ima jednu divnu, jasnu slatku crtu i što se mene tiče, nastaviću da ga koristim. Odsekao sam ova mlada perca koja ću delom potrošiti u naerdnih par dana, a delom ostaviti da se osuše. Znate kakav mu je ukus? Zamislite na jedno 5 sekundi, Doboš tortu. 1, 2, 3,... 5, Ok, sad da se vratimo na praziluk. Znači, ima ukus praziluka, ali jako slatkog. Eto. Koristim ga kao dodatak salatama ili ga ubacim u pržena jaja, a sad mi pade na pamet da bi verovatno bio super preko nekog sira.
Na dnu boce sam napravio otvore za drenažu (obavezno!). Ovi otovori ne samo da neće dozvoliti da se na dnu boce nakupi previše vode i da donji redovi počnu da trule, već mogu psolužiti i za navodnjavanje "odozdo", tj, držite bocu par sati u plitkoj tacni sa vodom, i kroz ove otovore boca popije vode za donje spratove.

Kada su u pitanju veliki "objekti", npr, bojleri ili burad za sadnju jagoda, ovaj probelm navodnjavanja se ređava šupljom cevi koja ide po sredini bureta pa se tuda dotura voda biljkama koje su na sredini ili dnu bureta. Kada je u pitanju jedna ovakva boca, verovatno nećete imati problema da sve biljkice dobiju dovoljno vode.

Na bočnim stranama sam otovorio rupe veličine oko 1,5cm. osle nekoliko varijacija, mislim da je najbolje napraviti trouglaste rupe, sa vrhom trougla prema dnu. Boce sa kojima sam radio su četvrtaste (od destilovane vode) pa sam otvarao po 3 rupe po liniji, s tim da sam pazio da se linije na susednim stranicama NE poklapaju. Tako da sam na dve stranice dobio po 4 reda sa po tri rupe, a na dve stranice po 5 redova sa po 3 rupe.
Na kraju sam odsekao vrh boce (za razliku od većine primera koji već postoje na netu). Ovo sam uradio da bih 
  • iskoristio i gornju površinu supstrata za još biljaka i
  • kasnije imao lakši i otvoreniji pristup celoj boci za zalivanje (ako ostavite godnji deo boce, onda vodfu mozete da ulivate samo kroz grlić, što po nekad može da bude smorno, a i teško je postići da cela površina bude zalivena i da voda sidje niz zidove do nižih spratova).
Kako sad imam skroz "otvorenu" bocu, od žice sam napravio dve ručke, za slučaj kad mi zatreba da bocu mrduljam tamo-vamo po kući.
Nasuo sam malo supstrata na dno boce, tek da prekrije najniže otvore. Lukovice možete gturnuti kroz rupe U bocu, ili, ako je otvor premali, IZ boce gurnite perca napolje a lukovice ostavite unutra. Ja sam odmah lukovice gurnuo malo na dole da perca odmah krenu u vis, mada, kako god da ubodete lukac, perca će se vremenom ispraviti i početi da rastu "na gore". Kad ubacite sve lukovice na jednom spratu, dodate još malo zemlje i malo pritisnete.
Sad dodate još malo zemlje, dok prekriju sledeći sprat sa rupama i ceo prethodni postupak ponovite. I tako do vrha.
Na samom vrhu, ima dovoljno mesta da u 3 reda posadite još po 3 lukovice i za sam vrh sam ostavio najkrupnije koje sam našao u vezama.

Na kraju, dobio sam "zipovanu" leju sa 64 struka praziluka (da je u pitanju praziluk norlmalne veličine, ovo bi bilo previše, ali ovaj naraste 20-25cm i ostane tako tanak kao sto je na slikama). Ako se neko zapita, šta će mi 64 malecka strukića praziluka, evo matematike (već proverene u praksi):
za jedan obrok za dve osobe, dovoljna su perca sa tri struka, bez obzira da li su dodatak salati, siru ili kajgani. 64 : 3 = 21 (i jedan za užinu :P ).
Zima traje 90 dana (kalendarski). Podeljeno sa 21, to je 4,5 (skoro). To znači da svaki četvrti dan mogu da odsečem dovoljno za jedan oborok. I to pod uslovom da na stabljikama koje su jednom odrezane više ne budu rasli novi listovi (u stvari, neki će verovatno dobaciti da i 2-3 putu budu izvor mladih listova). Ok, ovo neće rešti problem gladi u svetu, ali će sasvim lepo povremeno obogatiti neke naše obroke. pričaću Vam ;)

Dakle, bocu i skalpel u ruke, pa polako...

p.s. na kraju sam isto ovo uradio i sa nekim maleckim arpadžikom preostalim od jesenje setve, pa nek rodi koliko rodi :)
p.s.s. na sličan način se mođe raditi i sa salatom, a meni će u januaru i par stotina komada na proredjivanje,... eto još posla za moje ruke žljne vrtlarenja :)

Dec 11, 2014

Kupovina semenki - pre, za vreme i posle

Gazi jesen krupnim, mokrim, blatnjavim koracima. Malo je bila okasnila i dala nam par ekstra nedelja da još pospremimo šta je još ostalo nezavršeno, ali sada je jurcanju po bašti i definitivno došao kraj. Najavljuju jaku zimu, najavljuju toplu zimu,... biće kakva bude. Većina nas će je provesti uz računare ili neke kataloge u listanju, učenju i traženju semenki za narednu sezonu.

Na ovu temu, već sam govorio u ovom video prilogu
ali mi se čini da je nekim ljudima ipak bliža i draža pisana reč. 

Evo, pišem.

Da Vam odmah uštedim trud, stare varijetete paradajza, nemojte tražiti po poljoapotekama i semenarnama, tamo ih nema. Naši proizvodjači semena paradajza proizvode samo hibride i samo hibridi su u ponudi. Nisam čuo da je neko uvezao neki od starih varijeteta i ako se pojavi bilo koji, javite mi.
O slučaju da nadjete i dobijete staro seme od nekoga ko uzgaja neki varijetet već godinama (ili decenijama) sam već pisao na ovom mestu. Ako pročitate onaj tekst, molio bih Vas još jednom, da pomognete očuvanje starih varijeteta, ako ste seme dobili pod nekim imenom - zapamtite ga i širite dalje. Ako nema ime, dajte mu neko ime po predlogu koji sam opisao OVDE.
Ali, ako nemate sreće da tek tako naletite na staro seme, onda Vam ne preostaje ništa drugo, već da se obratite ogromnom, burnom, lažnom, prevrtljivom, neverovatnom  i nepredvidivom svetu interneta. A ako ne znate šta i kako da potražite i ako ne znate kako da razaznate dobro od lošeg, bićete kao glinena patka za odstrel. Završićete sezonu sa ko zna čime u bašti, verovatno razočarani plodovima koje dobijete, a možda ćete upropastiti i još par sezona pride, vadeći i čuvajući semenke koje nisu toga vredne ili su potpuno neupotrebljive (izvadjene iz hibridnih plodova, npr.).

Ako ipak morate u kupovinu, PRE nego krenete, razmislite o sledećim pitanjima:

1. KAKAV paradajz volite da jedete? Ovde ne važi odgovor "ukusan, znaš ono, baš ukusan", već morate biti što je moguće precizniji u defeinisanju tako individualnog pojma kao što je ukus - sladak, kiselkast, "klasičan", voćni, "zemljan",... Takođe, odgovorite sebi, da li volite krupne plodove (400, 500, 600gr... i veće) ili više volite neke "normalne veličine", 100-200 grama? Možda cherry? Koliko ste tolerantni ili isključivi što se boja tiče? Da li mora crveni ili ćete hrabro probati i neku drugu boju? Da li volite više vodenaste plodove, ili "brašnjave" (kao vinogradarska breskva), čvršće, mesnatije,... 

2. KAKO ćete koristiti paradajz? Da li Vam treba paradajz za salatu u sezoni ili za zimnicu, sušenje ili pelate? Ili hoćete da imate od svega toga po malo.

3. KAKVI su Vam uslovi, da li imate dovoljno svetla, vode, vremena da se redovno bavite baštom? Koliko prostora imate (računajte da paraajz sadite bar na 70x70cm razmaka, ja sadim i na većem razmaku). Koliko mislite da ćete dnevno jesti paradajza? Koliko svetla imate u bašti, da li ga ima ceo dan ili samo u pojedinim delovima dana?

4. KAKVO Vam je zemljište, da li je na njemu ranije bila bašta ili možda voćnjak, travnjak, šut,... Da li u okolini ima drugih bašti? Šta u njima raste i koliko uspešno (cimati komšije).

KAD krenete u kupovinu, obratite pažnju:

1. GDE kupujete (ili od koga). U belom sveu, ima "mali milion" sajtova koji se bave prodajom semenki. Na engleskom govornom području, tražite sajtove koji prodaju "heirloom seeds" (starinsko seme, seme sa poreklom, istorijom). Ukoliko se takav pojam ne pominje, budite oprezni, u mnogim zemljama, prodavci nisu dužni da naglase da je u pitanju hibridno seme. Ako ne vidite nigde "heirloom" ili "old varietes", obavezno pre kupovine pitajte prodavca (preko e-maila) da Vam potvrdi da odabrane sorte nisu hibridi. 

2. FOTOGRAFIJE. Mnogi sajtovi (domaći i strani) su samo internet prodavnice distributera ili preprodavaca semenki. Već posle par sati bazanja po sajtovima, videćete da se neke fotografije ponavljaju od sajta do sajta (Black coctail, Black Krim i Yellow Pear su sorte čije sam istovente fotografije najčešće vidjao po sajtovima). Negde su slike svetlije, negde tamnije, negde čak samo okrenute u ogledalu,... izbegavajte takve sajtove.

3. OPISI. Videćete da su se autori pojedinih sajtova potrudili da Vam opišu svaku sortu, često i sa par trivijalnih podataka, ali uglavnom čitajući opis, možete steći prilično dobru sliku o odredjenoj sorti. Na žalost, ima dosta sajtova na kojima ćete naći tek skroman komentar, često generalizovan (crven, okrugao, klasičan). Sklonite se i od takvih sajtova.

4.  KONTAKT. Neki od najvećih svetskih sajtova za prodaju semena imaju on-line savetnike kojima se kroz chat možete obratiti za pomoć i savet (sve u vezi onih prvih 5 tačaka koje sam Vam opisao u delu "PRE kupovine"). Oni malo manji (i malo manje bogati) se uglavnom oslanjaju na kontakt telefonom (što je za nas preskupo), ali mnogi imaju i aktivan Skype nalog pa možete kroz chat pitati nekog od stručnjaka sa druge strane veze. Ako nema ni toga, uvek Vam ostaje e-mail za kontakt i do sad mi se nikada nije desilo da na moje pitanje niko nije odgovorio.

5. CENA. Gotovo je sigurno da ćete naići na ogromne razlike u ceni semenki. Ono što uglavnom zbuni i na kraju iznervira nekoga ko po prvi put kupuje semenke, to je razlika koja je ponekad i više od 2x veća kod nekih prodavaca. Ono na šta prvo pomislimo, to je da je neko lud, bezobrazan ili alav pa je "zacepio" neku cenu. Ne mora da znači. Prvo, pogledajte koliko semenki dobijate za taj novac. Neko napiše količinu semenki u gramima (ili još gore u uncama, oznaka je OZ, 28,349gr.), pa još stavi 1/16OZ! I 'ajd sad znaj koliko je to semenki. Još ako se zna da se semenke raznih sorti drastično razlikuju po vel čičini (semenka Crnog rusa je bar 10x teža od semenki Sweet Pea, npr.) stvar postaje još komplikovanija. 
 
Najlakše je kad vidite na pakovanju broj semenki. Pa čak i tad, to ne mora da bude tačan broj (npr. ja svima kažem da stavljam 20-25 semenki u pakovanje, ali ih NIKADA nije ispod 30, često i više. Jednostavno, neću da se brukam, bolje da dam 10 semenki više nego jednu manje).    

Čak i kad se rad o semenkama iste sorte, semenke nisu iste i cena im nije ista. Ako su semenke iz oraganski gajenih biljaka, obično ih je manje, zdravije su i redovno koštaju više. Ako su pri tome i stare sorte (heirloom), onda kupujete najzdravije i najprirodnije što je moguće kupiti. Nije retkost da se na istom sajtu nadje u ponudi heirloom i hibridna varijanta iste sorte. Heirloom  zna da bude i 3-4 puta skuplja od hibrida. Iako paradajz uglavnom nema problema sa klijanjem, dešava se da naidjete na neke semenke koje imaju katastrofalnu klijavost (imam lično iskustvo sa prve dve godine pokušaja da od sorte Moskvich vidim bar biljku. Tek treće godine sam uspeo!).

I na kraju, kada kupujete preko stranih sajtova (pod uslovom da imate adekvatnu platnu karticu i da hoće da šalju semenke u Srbiju, piše Serbia ili Worldwide), velika i vrlo bitna stavka može da bude poštarina (shipment). Kao po nekom nepisanom pravilu, gde nadjete jeftine semenke, poštarina bude neverovatno visoka i obrnuto. Razlike znaju da budu i po 5-6 puta! Neki sajtovi Vas jednostavno usmere na poštu svoje zemlje, na sajt za automatsko izračunavanje poštarine i sami vidite koliko će Vas koštati. Neki drugi pokušavaju da zarade na poštarini (npr. traže Vam 15$ za poštarinu koja košta 3-4$). Svega ima. Olovku u ruke, pišite, uporedjujte i razmislite. Nema druge.

Sve napred navedeno (osim poštarine) važi i za domaće prodavce. Da li ste videli neke semenke na nekom sajtu, forumu, oglasima,... nije važno, obratite pažnju na sve ono što sam napisao u prethodnom tekstu. Pogledajte fotografije, pitajte za savet, preporuku, komentar, pročitajte opise i vrlo brzo ćete razdvojiti odgajivače od preprodavaca.

POSLE kupovine.

Ako ste pročitali i primenili ovo malo saveta koje sam ovde naveo, verovatno ste pazarili dobre semenke i sad Vam samo preostaje najteži deo posla - da se strpljivo sačekate vreme kada ih treba sejati. Šta će naredne sezone rasti u Vašoj bašti i koliko ćete biti zadovoljni, zavisi isključivo od Vas :)

Srdačan pozdrav,
Manus Svetioničar